Search

Časopis Global o Džaferoviću, Zukorliču i Dudiću-“Nije danas lahko ni musafir biti…”

Proteklih dana veliku prašinu u javnosti podiglo je otvoreno pismo muftije sandžačkog Mevluda ef. Dudića u kojem je dao niz negativnih komentara na sadržaj posjete člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda Šefika Džaferovića Sandžaku, koja je po Dudićevom mišljenju imala negativan utjecaj na jedinstvo Bošnjaka Sandžaka.

Dudić je pismo napisao svojom rukom, a Zukorlićevim mozgom. Zukorlić je uspješno Dudića zakačio u svoj koncept manipulacije najpozitivnijim osjećajima Bošnjaka Sandžaka da budu povezani sa kulturnom maticom Bosnom i Hercegovinom, što je od ogromne važnosti, i za perspektivu BiH i za perspektivu Sandžaka. Manipulirajući tim osjećajima već deceniju i više Zukorlić, sa jedne strane, u svojim sukobima sa raznim organizacijama i asocijacijama u Sandžaku, te u sukobima sa liderima Bošnjaka, ispoljava ponašanja kojima praktički kida kulturalnu i političku vezu između Bošnjaka Sandžaka i BiH, dok sa druge strane, s ciljem pridobijanja podrške Bošnjaka za svoje maglovite, pa i mračne političke ciljeve, napada svoje ideološke i političke konkurente govoreći da oni kidaju vezu Sandžaka i BiH.

Upravo diktirajući ‘Dudićevo pismo’, Zukorlić je u prvi plan stavio svoju „brigu“ za veze Sandžaka i BiH u formi organiziranja Islamske zajednice. Onako kako je predstavljeno u ‘Dudićevom pismu’, proizilazi da bi se ubuduće svaki od najviših zvaničnika ispred bošnjačkog naroda u BiH, trebao plašiti odlaska u Novi Pazar, gdje u odnosima Bošnjaka i njihovih predstavnika vlada haotično stanje. S kim god bi se dobronamjerni Bošnjak iz Sarajeva sastao u Novom Pazaru, uslijedile bi posljedice brutalne propagande i etiketiranja za izdajničko ponašanje prema Sandžaku. Ustvari, to je Zukorlićev suptilan utjecaj kojim želi osigurati da ubuduće niko od bošnjačkih predstavnika iz Sarajeva ne odlazi u Novi Pazar, ako nije po ukusu Zukorlićevih maglovitih, pa i mračnih političkih namjera i ambicija. To je ustvari najteži, suptilni i subverzivni oblik kidanja veza između BiH i Sandžaka.

Bošnjaci u Sandžaku trebaju dobro razmisliti o brojnim drugim, subverzivnim postupcima Zukorlića na štetu čvrstih i neraskidivih emotivnih i kulturalnih veza između Bošnjaka u BiH i Bošnjaka u Sandžaku. Tako naprimjer, Zukorlićevo ponašanje je težak udarac na običajnu tradiciju Bošnjaka i u Sandžaku i u BiH, gdje se žene kao temelj porodice i društva zalažu da oblik poštovanja njihovih muževa prema njima bude iskazan na način da imaju samo jednu suprugu. Bošnjaci u BiH preziru Zukorlićevo korištenje ‘vjerskog prava’ da ima više žena, jer ono nema pozitivnu konotaciju u našoj tradiciji. Ako takav Zukorlić dobija masovnu podršku Bošnjaka Sandžaka, posljedice bi se mogle manifestirati u obliku teškog razdvajanja sandžačkih i bosanskih muslimana, Bošnjaka. To bi bila poruka da su Bošnjaci Sandžaka jedan, a Bošnjaci BiH drugi „svijet“ u tradicijskom pogledu, što jednostavno nije istina.

Bošnjaci u BiH se sudbinski zalažu za vladavinu zakona i pravnu državu. To znači da Bošnjak, bez obzira da li je muftija ili predsjednik neke stranke, ili … poštuje zakone i svoje i drugih država. Zukorlić je kršio zakone svoje države Srbije pa je na svojim vozilima imao tablice na kojima piše „Muftija“ bez državnih registarskih oznaka. Sa takvim tablicama je dolazio i u „svoju državu“ BiH, pa je i tu kršio zakone. Takvo ponašanje nanosi ogromnu štetu Bošnjacima.

Bolje bi bilo da je Dudić poslao pismo Izetbegoviću i Džaferoviću o problemima koje u Sandžaku čini Zukorlić, tako što strašnom propagandom uz podršku beogradskog režima razara kulturalno tkivo bošnjačkog naroda Sandžaka, pored ostalog razvijajući mitologiju o sebi, što je obilježje velikosrpske politike koja stalno proizvodi mitove o svojim vođama koji srpski narod dovode do propasti. Takav model Zukorlićevog ponašanja snažno je supriostavljen mentalnom i kulturalnom biću Bošnjaka, i Sandžaka i Bosne. Taj model Zukorlićevog ponašanja razara odnose između Bošnjaka Sandžaka i Bošnjaka BiH.

Dudić, kao vjerski autoritet, ako želi dobro Bošnjacima Sandžaka i ako želi dobro Bošnjacima BiH, ne bi smio nikako da se bavi politikom umjesto svojim vjerskim poslovima. On ne bi trebao nekim Bošnjacima u Sandžaku biti „mati“ – Zukorliću, a svim ostalima koje Zukorlić mrzi biti „maćeha“ – Ljajić, Ugljanin …. On treba, islamske vrijednosti tumačiti na način da ujedinjuje narod u veliki jedinstven „džemat“ koji se zove Sandžak, koji mu je u vjerskom pogledu povjeren. Od Dudića se ne traži da agituje protiv Zukorlića, ali se traži da ne agituje protiv drugih koju su eksponirani na društvenoj i političkoj sceni, jer u protivnom radi isti posao kao i Zukorlić, razbija kulturalno, običajno i političko tkivo bošnjačkog naroda u cjelini, kako u BiH, tako i u Sandžaku, stvarajući podjele u odnosima među Bošnjacima po osnovu toga da li su iz Sandžaka ili iz BiH, što je posao za aplauz i Dudiću i Zukorliću od strane beogradskog režima.

Nažalost, dug bi bio spisak raznih oblika neprijvatljivog Zukorlićevog ponašanja na štetu bošnjačkog naroda i čvrstog vezivanja tog naroda u Sandžaku sa svojom braćom u BiH. Zukorlić ništa drugo i ne radi, već izaziva i produbljuje te sukobe, a Dudić se u ovom slučaju eksponirao kao mehanizam u Zukorlićevim rukama. Islamska zajednica treba zauvijek raščistiti sa Zukorlićem. To je OPASNA osoba. Ako misli na svoje jedinstvo, trebala bi pokušati spasiti Dudića od Zukorlićevog negativnog utjecaja, a protiv Zukorlića organizirano se boriti i sužavati mu prostore za utjecaje na svijest i emocije bošnjačkog naroda u Sandžaku.

Preuzeto (Global CIR/Hamza Čaušević)